U RUSKOM DOMU U BEOGRADU PREDSTAVLjENA NOVA KNjIGA DRAGOLjUBA JANOJLIĆA

U Ruskom domu u Beogradu, u organizaciji Odbora za negovanje lika i dela Fjodora Toše Farafonova, Saveza književnika u otadžbini i rasejanju i Centra Ruskog geografskog društva u Srbiji, predstavljena je nova knjiga Dragoljuba Janojlića „Naš Toša Rus“. Voditelj večeri bila je Dana Radulović, a na promociji su iz najužeg rukovodstva SKOR-a učestvovali još Miloš Ivetić i Đorđe Sekulić. Njima se, čitanjem odlomka iz Janojlićeve knjige pridružila i Čedna Radinović, predsednica Ogranka te književne organizacije u Beogradu. U programu veoma zanimljive promocije, govoreći o pomenutoj knjizi, govorili su još dr Mališa Stanojević i autor.
Bila je ovo lepa prilika da se publici u prepunoj dvorani Ruskog doma predstavi i program rada Odbora za očuvanje lika i dela Fjodora Toše Farafonova koji je na inicijativu aktuelnog načelnika Podunavskog upravnog okruga Rodoljuba Stanimirovića, osnovan u Azanji. Istakavši da je izlazak iz štampe knjige o nekadašnjem ruskom carskom oficiru prvi realizovani zadatak iz programa delovanja pomenutog Odbora, Stanimirović je naglasio:
-Zadovoljstvo mi je i velika čast da vam se obratim u ovom prostoru Ruskog doma. Činim to u ime Odbora za očuvanje lika i dela Fjodora Toše Farafonova, koji je sa tim ciljem i formiran u Azanji. Na samom startu dobili smo bezrezervnu podršku njegove ekselencije, ambasadora Ruske Federacije u našoj zemlji, gospodina Aleksandra Bocan – Harčenka. Obavešten o našoj nameri da se vrlo ozbiljno bavimo likom i delom Fjodora Toše Farafonova, koji je 1920. godine, posle Oktobarske revolucije, kao carski oficir izbegao u tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju, obratio nam se pismom u kome najsrdačnije zahvaljuje na ruskom istorijskom nasleđu u Srbiji. Uz to naveo je da je Ambasada Ruske Federacije u Republici Srbiji spremna da pruži neophodnu informacionu podršku našim inicijativama u oblasti očuvanja zajedničke rusko-srpske kulture i istorijske baštine.

U nastavku je podsetio da se život Fjodora Toše Farafonova okončao, posle kraće bolesti, kod poćerke Zine i zeta Dragoljuba Ćosića u Azanji, gde počiva od 1955. godine.
-Fjodor Toša Farafonov je u Glibovcu i Azanji, ali i u drugim mestima u kojima je radio, uživao veliki ugled i poštovanje – naveo je Stanimirović. – Od njegove smrti protekle su mnoge godine, umrli su i oni koji su ga poznavali i s njim se družili. Živi su još samo Mile Vojinović i Dragutin Paunić, koji su Fjodora upoznali kad su bili đaci nižih razreda Osnovne škole u Selevcu, odnosno Kusatku. Potomci nekih Glibovčana i Azanjaca još pamte priče svojih očeva, dedova i rodbine o plemenitom Rusu. One su se sačuvale u sećanju i još će sigurno dugo trajati. Knjiga „Naš Toša Rus“ je u stvari granitni spomenik Fjodoru Toši Farafonovu koji će o njemu i njegovom izbegličkom životu svedočiti dok je sveta i veka.
Fjodor se i sam za života potrudio da ostavi nešto zbog čega će ga pominjati sadašnje i dolazeće generacije, a to su pre svega njegova umetnička dela. On je autor portreta znamenitog Glibovčanina, vojvode i nesuđenog srpskog vožda Stanoja Stamatovića Glavaša, koji krasi Osnovnu školu u Glibovcu. Njegovih dela ima i u nekim glibovačkim porodicama, ali i u Narodnom muzeju u Smederevskoj Palanci.
U daljem toku svečane promocije Janojlićeve knjige, publici se najpre obratio Miloš Ivetić, predsednik SKOR-a koji je dao stvaralački portret Dragoljuba Janojlića i naveo naslove knjiga koje je objavio od 1977. do prošle godine. Đorđe Sekulić, takođe funkcioner SKOR-a, pročitao je pesmu s početka knjige koju je ovaj autor posvetio ruskom carskom oficiru i njegovom životu.
Dr Mališa Stanojević je naveo da knjigom „Naš Toša Rus“, Dragoljub Janojlić raskriva, iznova, promišljanje o složenoj istorijskoj pojavi, o onome što se imenuje ruska emigracija, pripovedanjem o Fjodoru Farafonovu, jednoj od velikog broja sudbina emigranata Rusa, ali i drugih naroda carske Rusije, podsećajući da je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, došlo nekoliko desetina hiljada emigranata i da je značajan broj dobeglica dočekala i primila Srbija.
-Dragoljub Janojlić je veštinom publiciste i književnika, kroz pripovedanje, osvetlio život Fjodora Farafonova (1899-1956), ruskog emigranta, koji je svojim dostignućima u slikarstvu dao značajan doprinos jaseničkom i braničevskom kraju, oslikavajući crkve u Selevcu, Dobrom Dolu, Velikoj Krsni… – reči su dr Mališe Stanojevića izgovorene u veličanstvenoj dvorani Ruskog doma u Beogradu.
Tome je dodao:
-Romansirana biografija Toše Rusa, kako su ga od milošte zvali, obogaćena je svedočanstvima o njegovom ikonopisanju, a u isto vreme i događajima iz svakodnevice u kojoj se bavio molerskim poslovima, katkad sa ukrasnim elementima i slikanjem portreta. Janojlić je u značajnoj meri, kroz dijaloge, osvežio govor Toše Rusa, njegova interesovanja za događaje u otadžbini i srpskom društvu, označavajući ovu ličnost kao plemenitu, sa puno razumevanja i učešćem u razgovorima sa ruskim emigrantima koji su se obreli u Smederevskoj Palanci (inženjer Đorđe Butovski i gimnazijski nastavnici: Apolon Prokofjev, Genadij Krasnov, Sergij Esipov, Vladimir Erohin i Aleksandra Kamenskaja), sa sveštenicima, prilikom oslikavanja crkava, sa sugrađanima i neretko sa seljacima.

Publici se obratio i autor knjige Dragoljub Janojlić:
-Ako nas ovog trenutka gleda iz svog nebeskog stana, Fjodor Toša Farafonov, mora da se raduje i ljuti. Raduje se što je napisana knjiga o njegovom životu, a ljuti što se u crkvama kreči ono što je on nekada u njima naslikao. U crkvi u Velikoj Krsni uništen je svaki trag njegovog ikonopisačkog rada. Nešto ranije to se desilo i u crkvi u Selevcu, gde je ovaj „Rus umetničkih slika“, kako piše na njegovom nadgrobnom spomeniku u Azanji, ostavio svoj likovni trag. Nema saznanja da li se tako nešto desilo i u crkvama Braničevske eparhije, a zna se da je ikonopisao kompletan hram u Vlaškom Dolu (požarevačkom) i delimično oslikavao crkve u Porodinu, Simićevu, Žabarima i Četerežu.
Janojlić je podsetio i da je Farafonov u Kraljevinu Jugoslaviju, odnosno u Beograd stigao pešice 1920. godine, i kako je govorio meštanima Glibovca krećući se, „noću vučki a danju hajdučki“. Njemu se nešto kasnije pridružio i stariji brat, carski general, koji je posle otišao u Francusku i tamo umro 1936. godine. Iz oficirske porodice Farafonov samo su njih dvojica preživeli Oktobarsku revoluciju.
Dejan Crnomarković