Nova knjiga Slobodana Todorovića Tokija
Književni opus Slobodana Todorovića Tokija iz Smederevske Palanke bogatiji je za još jedno delo. U izdanju Narodnog muzeja objavljena je njegova nova knjiga „Bojenje kazalica“. Ovaj potomak Pere Todorovića, oca modernog srpskog novinarstva, književnika i političara, autor je više zanimljivih proznih knjiga među kojima je i ona s naslovom „Okoštavanje razuma“ koja je bila u konkurenciji za prestižnu NIN-ovu nagradu.
Todorović je član Saveza književnika u otadžbini i rasejanju, predsednik Književnog kluba „Pera Todorović“ i član Udruženja novinara Srbije. Nosilac je više društvenih priznanja, među kojima i Zlatne značke Kulturno-prosvetne Srbije. Ostavio je i dubok trag u radu Kulturno-umetničkog društva „Abrašević“, pozorišnom i muzičkom životu sredine u kojoj je ponikao i gde živi i stvara. On je stvaralac sa idejom i kao takav godinama je o „svom ruvu i kruvu“ organizovao originalnu Likovnu koloniju za jednog umetnika u svom „Todora vilajetu“.
Recenzent njegove najnovije knjige Stevan Martinović kaže da „već letimični pogled na dosadašnje knjige ovog autora, poput `Okoštavanja razuma`, govore u prilog njegovoj svesnosti istorijskih i teorijskih ritmova što su obeležili vreme u nas“.
Martinović uočava da se „u kontinuitetu piščevog opusa opaža i dalje želja za posve arhaiziranim konstrukcijama rečenica“. Na kraju svog viđenja ovog Todorovićevog dela, Martinović zapaža:
„Kada Slobodan Todorović piše knjigu`Bojenje kazalica` koja kao nultu vrednost ima isključivo (likovnu) umetnost, nemoguće je ne osvrnuti se i na njegov, umetnošću zasut životni put. Bilo da je reč o slikanju, pisanju, sviranju instrumenata ili pripremanju ukusnih (starih) specijaliteta iz kuhinje ala Toki, nesumnjiv je dar s kojim se autor ove knjige rađa i živi. Iako obiluje pregrštom didaktičkih radova, pasusa i strana na kojima se čitalac može informisati o delima Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci, Šlomovićevoj kolekciji ili nastanku Versaja u Parizu, knjiga ipak, kao i slika, teži da bude čitana baš kao što je i `slikana`- u različitim nanosima `boja`, tačnije misli. Nju je autor pisao onako kako i sam vidi sliku, ili umetnost – ne da bude za konačnu ocenu, već za konteplaciju i filozofiju. Da prema antičkoj teoriji, lepotom i istinom stignemo do Olimpa što se zove raj.“
Piše: D. Janojlić