Palanačka „Igra prestola“
Neće biti novih stranaka u vladajućoj koaliciji u Smederevskoj Palanci, kao što se pričalo minulih nedelja, nego će nedavno smenjena manjinska frakcija u okviru lokalnog ogranka Srpske napredne stranke, zdušno, disciplinovano i sa iskrenom političkom ljubavlju podržavati aktuelno opštinsko rukovodstvo koje čini kompletna koalicija SNS-PS-PUPS-NS.
To je rezultat aktivnosti novog SNS-koordinatora zaduženog za „slučaj Palanka“, koji je poslat iz prestonice da ustroji besne gubitnike (koji su tokom poslednja dva meseca vređali, pretili, pa čak i tukli) i pokaže im prihvatljivi „pravac kretanja“ ili izlazna vrata iz stranačkih prostorija i članstva.
Ovakav epilog (ako je to zaista tačka na I) u kontekstu višemesečne nestabilne političke situacije u opštini, mogli bi da tretiramo kao dobru vest. To bi značilo da je završena palanačka „Igra prestola“ i sada bi legalno izabrana vlast morala da se uhvati u koštac sa nagomilanim problemima.
Lično, ne bih se baš kladio na iskrenu vernost i duži opstanak te stare-nove političke ljubavi, ali o tome neka razmišljaju akteri na političkoj sceni.
Uz to, nameće se i pitanje kako će se, u novonastaloj „kohabitaciji“, lokalna vlast pa i koordinator, odnositi prema aferama koje su u međuvremenu preko medija „isplivale“ u javnost, a direktno su povezane sa bivšim opštinskim funkcionerima.
No, činjenica je, da bi neko dobio rat – neko mora i da ga izgubi. I taj neko mora da prizna i potpiše poraz.
Zato ovakav epilog zapravo predstavlja labudovu pesmu grupacije okupljene oko prethodnog rukovodstva opštine i njihovu eliminaciju iz sfere odlučivanja, a naredni logičan potez partijskog koordinatora morao bi da bude izbor novih stranačkih poverenika. Neozbiljno bi bilo da oni koji su smenjeni od strane svojih najbližih saradnika i partijskih kolega, što je praktično aminovao i vrh njihove stranke, budu prihvatljivi za obavljanje značajnijih političkih poslova – od prostog podizanja ruku i obezbeđivanja većine na narednim sednicama Skupštine opštine.
Sa druge strane, veoma iznenađujuće je da je politički iskusnija palanačka opozicija prilično nemo pratila završnicu ovog unutarpartijskog SNS obračuna i nije iz toga ništa profitirala. Bilo je, doduše, njihovog značajnijeg učešća u smenjivanju, odnosno ustoličavanju opštinske vlasti, ali ne i vidljivih ozbiljnijih pokušaja da se vlast preuzme.
Elem, ako je dirigovano smirivanje strasti u vladajućoj koaliciji, kao i relaksirano učešće opozicije u minulim dešavanjima, zapravo prikupljanje energije i priprema za nadolazeću kampanju za predsedničke a verovatno i vanredne parlamentarne izbore, nema dileme da nas čeka burnih i politički napetih šezdesetak dana.
Biće to vreme zvučne demagogije, lažnih obećanja, prozivki, prepucavanja, pa čak i otvorene mržnje.
I na tim izborima, kao i mnogo puta ranije, siguran dobitak „pobednika“ biće vlast nad ekonomski uništenim stanovništvom u državi nerešenih ključnih političkih pitanja.
Čak i to biće dovoljan razlog da stvarni život stane i svi postanemo akteri u još jednom tragikomičnom rijalitiju.